IV MEĐUNARODNI STRUČNI SKUP INTERAKTIVNIH PSIHOANALITIČARA
INTERAKTIVNOST KAO UNIVERZALNI LJUDSKI FENOMEN
UNIVERZITET U BEOGRADU
Četvrti međunarodni stručni skup interaktivnih psihoanalitičara održan je 6. decembra 2025. godine u svečanoj sali Univerziteta u Beogradu. Skup je okupio učesnike iz različitih oblasti oko centralne teme „Interaktivnost kao univerzalni ljudski fenomen“, sa ciljem razmatranja interaktivnosti kao temeljnog principa ljudskog razvoja, mišljenja i odnosa. Skup je otvorio Milan Popov, dok je uvodno izlaganje održao Žarko Trebješanin, koji je govorio o interaktivnosti kao povezujućem elementu između unutrašnjih psihičkih procesa i spoljašnjeg sveta, oslanjajući se na klasičnu psihoanalitičku tradiciju.
U okviru prve sesije izlagao je Igor Grujičić, koji je interaktivnu psihoanalizu predstavio kao oblik filozofske prakse. Polazeći od teorijskih postavki iz rada Interaktivna psihoanaliza kao oblik filozofske prakse, Grujičić je interaktivnost razmatrao ne kao tehniku ili metod u užem smislu, već kao način konstituisanja značenja i stvarnosti unutar subjektovog iskustva.
U izlaganju je naglašeno da se interaktivna psihoanaliza usmerava na razumevanje načina mišljenja, a ne samo na interpretaciju sadržaja ili rekonstrukciju prošlih uzroka. Posebna pažnja posvećena je fenomenu dvostruke manifestacije, u kojem se u regresivnim stanjima subjektivno iskustvo i spoljašnji događaji pojavljuju kao smisleno povezani. Ovaj fenomen nije razmatran kao simptom u klasičnom smislu, već kao epistemološki problem koji ukazuje na strukturu mišljenja i formiranje značenja.
Grujičić je istakao da analitička pozicija u ovom pristupu podrazumeva fenomenološko razumevanje subjektovog sveta, pri čemu se analiza odvija kroz dijalog i edukaciju subjekta o sopstvenim misaonim procesima. Na taj način, interaktivna psihoanaliza se pokazuje kao praksa koja prirodno pripada prostoru filozofskog rada sa čovekom.
Takođe u prvoj sesiji, Anita Bali Miletić govorila je o interaktivnosti u kontekstu Pijažeove teorije kognitivnog razvoja, Tamara Petrović razmatrala je odnos interaktivnosti i pojma sopstva, dok je Suzana Dimitrijević izložila temu povezanosti enteričkog nervnog sistema, psihobiotika i emocionalnih i nesvesnih procesa.
Druga sesija bila je posvećena savremenim društvenim i teorijskim pitanjima. Nada Trifković govorila je o uticaju veštačke inteligencije na ljudsku interaktivnost, Đorđe Vozarević o značaju psihoanalitičke sociologije u nastavnoj metodologiji, a Nebojša Maksimović izneo je osvrt sa Neuropsihoanalitičkog kongresa u Njujorku. Diskusiju su dopunili Aleksandar Krstić i Lazar Stanojković.
Treća sesija obuhvatila je teme iz oblasti umetnosti, religije, filozofije i neuronauke. Izlagali su Bajro Salkunić, Larisa Mikić, Sandra Šok, Darko Zubović, Ružica Ižakov, Dragan Jakovljević, Lazar Bogunović, a skup je zaključen izlaganjem Aleksandra Mrđena.
Skup je završen razmenom mišljenja o teorijskim i praktičnim pravcima daljeg razvoja interaktivne psihoanalize, uz zajedničko sagledavanje interaktivnosti kao osnovnog okvira za razumevanje ljudskog iskustva.